Ratovi diljem planete oduvijek su bili premet interesa medija, i to ne samo kao gola vijest, činjenica da se negdje tamo puca i ubija, da stradavaju vojnici i civili, da se razaraju gradovi i sela. Redakcije na teren šalju ponajbolje novinare i novinarke, iskusne i hrabre reportere i reporterke kako bi s lica mjesta slali autentične priče, svjedočili o užasima, borbama, pobjedama i porazima, nagovještavali velike geopolitičke promjene i svjetske ekonomske krize kao dugoročne posljedice aktualnih oružanih sukoba. Veliki broj reportera specijalizirao se za ratne izvjestitelje pa putuju od žarišta do žarišta, a mnogi se po prvi puta odluče za taj opasni zadatak. Brojni novinari na ratište odlaze samoinicijativno, kao freelanceri, koji će priče prodavati redakcijama koje nemaju akreditirane izvjestitelje ili žele dodatne materijale. Ruska invazija na Ukrajinu traje točno osam mjeseci, prema službenim podacima tamo je akreditirano više od tisuću stranih novinara. Rat u Ukrajini povod je za ovogodišnju središnju festivalsku tribinu. Kako se postaje ratni reporter? Javljaju li se novinari i novinarke dobrovoljno ili je to radni zadatak koje se ne odbija? Kakve profesionalne i ljudske karakteristike moraju imati reporteri da bi uspješno i sigurno izvještavali? Koliki rizik donosi izvještavanje iz ratnih zona? Koliko je važna priprema za jedan takav zadatak? Kakve spoznaje nose kolegice i kolege s ukrajinskih ratišta? Koliko im je pomoglo iskustvo u ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije?
